Abstract
This paper will examine three images of iconoclasm designed by Peter Paul Rubens for the Jesuit Church in Antwerp - St Eugenia in the Temple, St John Chrysostom, and The Miracles of St Francis Xavier. Through this series of paintings, Rubens embarked on an investigation of the history and roots of idolatry that is similar to Jesuit writings by authors such as Roberto de Nobili and José de Acosta. Like Rubens, these authors demonstrate that idolatry began in the ancient world with simple mistakes, such as when kings erected statues of themselves and compelled their subjects to worship them as gods. However, the passage of time and the trickery of Satan led people to forget that these images originally depicted mere mortals. Rubens shows the viewer that true believers had always opposed such idols, just as Catholics continued to oppose idolatry both within Europe and abroad on the overseas missions. In this way, Rubens’s images of iconoclasm in the Jesuit Church of Antwerp functioned as an effective rebuttal of Protestant criticisms of Catholic image veneration.
Robert de Nobili (1577.-1656.), isusovački misionar koji je djelovao u južnoj Indiji u 17. stoljeću, opisao je idolopokloničke običaje u radu Nitya Jîvana Callâpam (Dijalog o Vječnom životu), prvom kršćanskom teološkom tekstu napisanom na tamilskom. Za Isusovce u prekomorskim misijama, jedini pravi odgovor na idolopoklonstvo bio je ikonoklazam, te su misionari, poput Svetog Franje Ksaverskog (1506.-1552.), postali poznati diljem svijeta po uništavanju idola i hramova. Za to su vrijeme u Europi Isusovci slavili ove pobjede nad stranim bogovima tako što su naručivali slike koje su prikazivale ikonoklastička djela. Jedan od najpoznatijih takvih primjera je Rubensova slika Čuda Svetog Franje Ksaverskog, naslikana za isusovačku crkvu u Antwerpenu 1617. ili 1618, što nije bio jedini prikaz ikonoklazma u toj crkvi. Rubens je 1620. bio pozvan da naslika dodatnih trideset i devet slika za bočne brodove i galerije u istoj crkvi, u što je uključio još dva prikaza ikonoklazma: mučeništvo sv. Eugenije i sv. Ivana Zlatoustog. Niti u jednoj drugoj isusovačkoj crkvi tema rušenja idola nije toliko istaknuta. Ovaj rad ponajprije raspravlja o Rubensovim prikazima ikonoklazma, koji su bili pod velikim utjecajem suvremenih događanja u Antwerpenu vezanih uz korištenje i uništavanje političkih i svetih slika, ali se također dotiče teze da su Rubensove slike predstavljale vizualni osvrt na podrijetlo idolopoklonstva, usko povezan s tekstovima De Nobila. Tri ikonoklazma prikazana u antverpenskoj isusovačkoj crkvi zajednički tvore povijest različitih formi koje idoli mogu posjedovati. Rubens najprije slika uništenje skulpture koja prikazuje bizantsku caricu Eudokiju, prema naredbi sv. Ivana Zlatoustog, a zatim prikaz sv. Eugenije kako uništava kip grčko-rimskog boga. Naposljetku možemo vidjeti premještanje poganstva i idolopoklonstva u vremenu i prostoru, u seriji prikaza koji kulminiraju u oltarnoj pali, koja po svoj prilici prikazuje suvremeni prikaz indijskog boga. Hinduistički idol na Rubensovoj slici sv. Franje Ksaverskog služi kao savršen primjer krivog prikaza, monstruoznog i đavoljeg, zamišljenog kao kontrast Rubensovoj oltarnoj slici s ispravnim prikazom u kontekstu Protureformacije, namijenjenog da pouči, oduševi i potakne gledatelja na veću pobožnost.